Otvorenje Filmskih mutacija: festivala nevidljivog filma XII: Antje Ehmann, Jonathan Rosenbaum, Tanja Vrvilo
DVA PUTA, Harun Farocki, 1966., 3 min
Ovaj kratki komad snimljen za televizijsku postaju Sender Freies Berlin (SFB) iznimno je važan za kasniju fazu Farockijeva rada. Dva puta jest opis jedne slike! Farocki nam pokazuje sliku jednog ulja na platnu, religijske alegorije koja pokazuje „ispravan“ i „pogrešan“ put za Kršćanina. Jedan put vodi u raj, a drugi u pakao.
Farocki koristi kameru kako bi secirao sliku; u krupnim kadrovima pokazuje različite motive ovog umjetničkog djela, a sve podcrtava rimama. Ova metoda slamanja slike posredstvom kamere podsjeća nas na slične sekvence u njegovim filmovima esejima Wie man sieht i Bilder der Welt und Inschrift des Krieges, koje je snimio tijekom osamdesetih.
SREBRO I KRIŽ, Harun Farocki, 2000., 17 min
Ovaj rad istražuje sliku Prikaz Cerro Rica i imperijalnog grada Potosí (ulje na platnu, 262 x 181 cm) Gaspara Miguela de Berríja, 1758., koja se nalazi u Museo Colonial Charcas de la Universidad San Francisco Xavier, Sucre / Bolivija.
Farocki sumira smisao instalacije sljedećom rečenicom: „Španjolci su donijeli križ i odnijeli srebro.“ On koristi gore navedenu sliku Gaspara Miguela de Berríja i iz nje razvija diskurs o europskom kolonijalističkom procesu i moći koja je proizašla iz kontrole načina proizvodnje. Ovaj komad predstavlja iscrpnu analizu načina na koji su gradovi, radnici, i rudnici srebra u peruanskom gradu Potosí reprezentirani tijekom čitava perioda španjolske kolonijalizacije. Farocki uspoređuje različite segmente slike sa slikama koje 2010. godine snima na istoj lokaciji.
KATALONSKI PJESNICI, Pere Portabella, 1970., 26 min
Underground film u kojem Portabella 25. svibnja 1970. godine u znak solidarnosti s političkim zatvorenicima snima 1. Popularni festival katalonske poezije u kazalištu Proce u Barceloni. Sudjeluju sljedeći pjesnici: Agustí Bartra, Joan Oliver (Pere IV), Salvador Espriu, Joan Brossa, Francesc Vallverdú i Gabriel Ferrater.
VAMPIR CUADECUC, Pere Portabella, 1970., 66 min
Iznova otkrivajući nijemi film upotrebom poglavito “dokumentarističkih” sredstava, Vampir Cuadecuc Pere Portabelle bio je najoriginalniji film na festivalu (op. prev. – Cannes, 1971.), kao i najsofisticiraniji film u svojem odvažnom modernizmu. U početku je dokumentarni predmet snimanje komercijalne španjolske verzije Drakule s Christopherom Leejem (u režiji Jesúsa Franca). No, ono što Portabella čini iz ove prilike toliko je osobno da posve prevazilazi anegdotalno. U svojem hommageu Murnauovu Nosferatu i Dreyerovu Vampiru on ne samo što rekreira mnoge od njihovih najljupkijih vizualnih tekstura, već i dezintegraciju te raspadanje koje uočavamo danas kada ih gledamo s izblijedjelih kopija – dojam kako su ove krhke, eterične slike na rubu da ishlape s platna, poput samog Nosferatua.
Naizmjenično prelazeći s priče koju snima na usputne detalje koje opaža tijekom produkcije filma (ventilator koji ispuhuje konfete preko leša, umjetni šišmiš kojeg povlače na žicu, glumica u vampirskoj maski koja između scena radi grimase nekome u filmskoj ekipi), Portabella nekako uspijeva održati istu sablasnu atmosferu tijekom cijelog trajanja filma. Impresivno iznijansirana glazbena podloga nadopunjuje njegove nijeme slike: psi koji laju, mlažnjaci, bušilice, operne arije, Muzak melodije i zloslutni elektronički minimalistički tonovi domišljato smještaju Drakulu i našu percepciju istog u moderni svijet. Govori se samo u jednoj sceni pri samom kraju kada Christopher Lee opisuje Drakulinu smrt i zatim čita dotičnu scenu iz Stokerova romana. Kao i drugi zvukovi, ovo samo pojačava sjetnu tišinu u kojoj Portabellin svijet diše. Količina prostora koja mi je na raspolaganju ne dozvoljava mi da odam dužnu čast širini i dubini ovog filma, no moram navesti barem nekoliko nezaboravnih slika: put u „Transilvaniju“ autom (po svoj prilici u pitanju je Portabellina invencija) koji ima mlažnjački pogon, djevojka na džepnom ovalnom portretu koja se smješka i potom okreće; torba u kojoj neko nespecificirano biće počne puzati po podu. U ovom raskošnom filmu, Portabella je uspio uhvatiti određene fragmente prošlosti u njihovoj avetnoj ljepoti i pokazati nam kako ih možemo-i-moramo razumjeti u današnjici.
Filmske mutacije: festival nevidljivog filma XII - Ulaz na sve projekcije je besplatan.
