Redatelj: Wang Bing
Scenarist: Wang Bing
Produkcijska kuća: Chinese Shadows, Wil Productions
Direktor fotografije: Shan Xiaohui, Wang Bing
Montaža: Adam Kerby
Zemlja: Hong Kong, Francuska
Godina: 2016.
Trajanje: 148 minuta
Chaheba je regija na kinesko-mijanmarskoj granici u kojoj oko 700 izbjeglica živi razbacano po selima i mjestima niti dva kilometra udaljenima od ratne zone. Između 20. i 23. travnja 2015. borbe su bile posebno žestoke, a zvuk oružja i eksplozije duboko su uznemirili izbjeglice koji su se počeli povlačiti u planine. Noć pada. Žene i djeca izgradili su provizorna skloništa, zapalili vatre i nakratko se zaustavili. (Wang Bing)
Iako su mediji opsjednuti valovima izbjeglica na europskim obalama, Wang Bing nudi podsjetnik da se na sličan način tragične dislokacije događaju i drugdje. Prati etničku manjinu između njihove ratom razorene domovine u Mianmaru i kineskih pograničnih gradova u kojima se pokušavaju skloniti. Iako se do sada uglavnom fokusirao na marginalizirane u kineskom društvu ili povijesti uhvatio je zeigeist smislu prikaza krize izbjeglica i međunarodnog fokusa o budućnosti u post-diktaturi Mianmar.
'Ta’ang' počinje scenom dobro poznatom iz mnogih dokumentarnih filmova o izbjeglicama: uniformirani čovjek, vjerojatno stražar u izbjegličkom logoru, razgovara s tradicionalno odjevenom i naizgled nekomunikativnom pripadnicom etničke manjine. No, standardnost “izbjegličkog” imaginarija i kulturna egzotika time završava. Nakon ovog kratkog preludija službenici i vojnici nestaju s ekrana, a Ta’ang izbjeglice uklapaju se i vizualno izjednačavaju s kulturom domaćina, uključujući majice, mobitele i kišobrane.
Iako uvijek stavlja prošlost i sadašnjost svoje zemlje u prvi plan, za Wanga Binga “priča” nikada nije dovoljna. U 'Fengming: A Chinese Memoir' (sunce se nejednoliko prelijeva preko intervjua s progonjenim intelektualcem) ili 'Ocu i sinovima' (snimljen u cijelosti u istoj sobu, s igrom sjena dostojnom Murnaua ili Tourneura) ima barem jednako estetski vrijednog koliko i društvenog komentara. I u 'Ta’angu' se osebujnim vizualnim jukstapozicijama pridružuje intrigantno kadriranje i osvjetljenje: koristeći se samo prirodnim svjetlom izvlači čvrste konture lica izbjeglica izbrazdanih umorom. Poseban je dodatak soundtrack koji hvata ambijent – Emmanuel Soland – i pruža teksturu od vitalnog značaja za razumijevanje i suosjećanje s ljudima čiji su životi oblikovani okolnostima daleko izvan njihove, ali i kontrole gledatelja.
služebna selekcija Berlinale Forum 2016
Hong Kong IFF 2016
Taipei IFF 2016.
Melbourne Film Festival 2016.
Locarno Film Festival 2016.
Busan Film Festival 2016.