EN HR
  • Predavanja: Louis Armand i David Vichnar

    17:00, Dvorana Müller

    Sinopsis

    Braća insekti: Avangardizmi Karela Čapeka i Jana Švankmajera i granice humanizma

    Najnoviji „posljednji“ film Jana Švankmajera Insekti (2018) jedinstven je za ovog izvrsnog nadrealističnog filmaša, ne samo po tom što je u pitanju fantastična priča koja je labavo utemeljena na motivima drame slavne braće Čapek iz 1922. godine. U pitanju je hommage Čapekovu problemskom avangardizmu (koji ovaj rad pokušava kontekstualizirati unutar čehoslovačkog umjetničkog miljea 1920-ih godina), ali i kritika Čapekovih vlastitih političkih kompromisa koji su prisutni u drami. Analiza dijaloga Čapek/Švankmajer odvija se u kontekstu više od 100 godina koje razdvajaju suvremeni pokret od začetka srednjoeuropskog i istočnoeuropskog avangardizma nakon Prvoga svjetskog rata, te pokušava povezati tobožnji humanizam prvog i cjeloživotni avangardizam drugog autora. Ono što ih spaja je propitivanje granica ljudskosti i problematične granice između ljudskog i životinjskog, „prirodnog“ i tehnološkog, biološkog i mehaničkog.

    David Vichnar predaje na Odsjeku za anglistiku na Karlovu sveučilištu u Pragu te djeluje kao urednik, izdavač i prevoditelj. Između ostalog napisao je Joyce Against Theory (2010) i Subtexts: Essays on Fiction (2016), uredioThresholds (2011) i Terrain: Essays on the New Poetics (2014). Preveo je s francuskog na engleski eksperimentalni tekst Philippea Sollersa H (2015) i s njemačkog na engleski dadaistički roman Melchiora Vischera Second through Brain (2015). Jedan je od organizatora praškog Microfestivala i voditelja izdavačkih kuća Litteraria Pragensia Books i Equus Press. Njegovi članci o suvremenoj eksperimentalnoj fikciji kao i prijevodi proze i poezije – češke, njemačke, francuske i anglističke – objavljeni su u brojnim zbornicima i časopisima.

    Tamna tvar, crna transparentnost i estetizacija politike

    Nedavna reaproprijacija disidentskog i revolucionarnog diskursa od strane ekstremne desnice združena s režimom (stvarnog ili impliciranog nasilja) odražava krizu institucionalizirane kulture zapadne demokracije čije su strategije preživljavanja u proteklih sedamdeset godina uglavnom bile usmjerene na komunizam i antikapitalističku „ljevicu“. Unutar institucionalizirane avangarde, revolucionarni temelji zapadne demokracije – bivaju razdvojeni od političkog života i svedeni na estetizirani ritual – postaju apstraktni – poput umjetnosti same – svedeni na ispražnjen čin, acte gratuit. Ova „uzurpacija inicijative“ od strane pripadnika ekstremne desnice oslanja se u svim svojim segmentima na logiku kulturne dekadencije – iznad svega revolucionarne dekadencije; rasplinjavanje otpora kao „spektakla kritike“, kritike kao „umjetnosti“ i umjetnosti kao robe. Oslanja se na reprezentaciju stvarnog otpora kao „prljave tajne“ liberalne demokracije koju potiskuju skrivene konspiracijske ruke koje manipuliraju javnim mišljenjem.

    Louis Armand autor je osam romana, uključujući: The Combinations (2016), Cairo (2014; nominiran za nagradu Dublin IMPAC) i Breakfast at Midnight (2012; kritičar Richard Marshall iz časopisa 3:AM opisuje ga kao „savršen moderni noir“). Također je autor studija Videology (2015), The Organ-Grinder’s Monkey: Culture after the Avantgarde (2013) i Videology 2 (2017). Njegov scenarij  Clair Obscur dobio je posebno priznanje na International Film Festivalu. Trenutačno vodi Centar za kritičku i kulturalnu teoriju na Karlovu sveučilištu u Pragu i uređuje međunarodni umjetnički časopis VLAK.

    11. Subversive Festival

    Ulaz je slobodan.

    Dvorana Müller
    12.5. Subota, 17:00

  • Ne zamaraj se sitnicama

    17:00, Velika dvorana

    Info

    Redatelj: Ryûtarô Ninomiya
    Scenarist: Ryûtarô Ninomiya
    Produkcijska kuća: Kurinke
    Direktor fotografije: Hidetoshi Shinomiya
    Montaža: Ryûtarô Ninomiya
    Glumci: Yuki Hirose, Shinji Imaoka, Tomoki Kimura

    Zemlja: Japan
    Godina: 2017.
    Trajanje: 114'

    Sinopsis

    Snimljen s pečatom tokijskog prestižnog festivala PIA, posvećenog japanskom nezavisnom filmu, Ninomiyin komad ima puno toga autobiografskog. Zato se glavni junak zove Ryutaro (glumi ga sam autor filma). Zaposlen je u automehaničarskoj garaži i zaluđen književnošću. U slobodno vrijeme druži se na šanku s vječno pijanim prijateljima. Zbog niskog i nabijenog rasta zezaju ga da izgleda poput Doreamona. Jednog dana Ryutaro prima telefonski poziv svoje prijateljice iz djetinjstva, koja mu javlja da njezina majka umire od hepatitisa C. Iako on zna za njezinu bolest, nakon dugog odgađanja ipak je odlučuje posjetiti. Ona ga tjera da se opet vrati pisanju. I doista, on će u jednoj sceni otvoriti laptop, ali ne da bi pisao, već da bi masturbirao gledajući porniće. Sirove strasti zadovoljit će u društvu lokalne šankerice, koju će natjerati da odjene školsku uniformu njegove voljene sestre (već dugo u japanskom filmu nismo vidjeli frontalni prikaz ženskog spolovila koji čak i u najodvažnijim pinku eiga klasicima tradicionalno ostaje pikseliziran). Nihilist Ryuntaro odavno je odustao od snova. Njegov gnjev i frustracije isplivat će na površinu tek u nekoliko scena u verbalnoj formi.  (Dragan Rubeša)

    Životopis redatelja

    Ryutoro Ninomiya rođen je 1986. godine. Nakon studija produkcije koji je pohađao godinu dana, upisuje tečaj glume. Godine 2012. snima svoj prvi igrani film Miryoku no ningen (Šarm drugih), u kojem je također glumio. Njegov drugi komad, Edaha no koto (Ne zamaraj se sitnicama), s uspjehom je prikazan na lanjskom Locarno Film Festivalu.

    11. Subversive Film Festival (igrana konkurencija)

    Cijena ulaznice je 20 kn, a ulaznice će se moći kupiti od 6. svibnja na festivalskom info pultu u predvorju kina.

    Velika dvorana
    12.5. Subota, 17:00

  • Kratkometražna konkurencija - 2. blok

    18:00, Dvorana Müller

    Sinopsis

    Meninas formicida, r. João Paulo Miranda Maria, 2017., Brazil/Francuska, 13'

    U brazilskom gradiću jedna tinejdžerica odlazi svaki dan u šumu eukaliptusa, gdje uništava mrave pesticidima. No prava je borba njezina unutarnja borba, kad se mora suočiti s neželjenom trudnoćom, u strahu od konzervativne sredine i nabildanog mačizma.

    Prijeći rijeku / Crossing River, r. Han Yumeng, 2017., Kina, 19' 

    Tijekom jednog običnog dana, mladi kineski bauštelac mora se suočiti s usamljenošću i izolacijom, tragajući za nečim suvislim.

    Aria, r. Myrsini Aristidiou, 2017., Cipar/Francuska, 14'

    Sedamnaestogodišnja Aria radi u Jimmyjevu kebab-lokalu, čekajući oca koji bi je trebao pripremiti za vozački ispit. No umjesto planirane vožnje on je zamoli da se pobrine za kinesku imigranticu koja ne govori ni grčki ni engleski.

    Dvije bazilike / Zwei Basiliken, r. Heinz Emigholz, 2017.,

    Danska/Njemačka, 35' 

    Konfrontacija crkve u Kopenhagenu i katedrale u Orvietu kao dijalog dvaju različitih pristupa vjeri i religiji. Horizontalno susreće vertikalno. Sjever susreće jug. Protestantizam susreće katolicizam. Misticizam susreće životnu radost. Čistoća susreće složenost.

    Dvorana Müller
    12.5. Subota, 18:00

  • Cocote

    19:00, Velika dvorana

    Info

    Redatelj: Nelson Carlo De Los Santos Arias
    Scenarist: Nelson Carlo De Los Santos Arias
    Produkcijska kuća: Guasabara Cine, Nabis Filmgroup, Pandora Film Produktion
    Direktor fotografije: Roman Kasseroller
    Montaža: Nelson Carlo De Los Santos Arias
    Glumci: Vicente Santos, Judith Rodríguez, Yuberbi de la Rosa, Pedro Sierra, Isabel Spencer

    Zemlja: Dominikanska Republika, Argentina, Njemačka, Katar
    Godina: 2017.
    Trajanje: 106'

    Sinopsis

     

    Rijetki su filmovi iz Dominikanske Republike, ali još su rjeđi filmovi poput Cocotea. Priča Ariasova filma, koji se može promatrati kao neobičan spoj Glaubera Roche i Roberta Bolaña, započinje u Santo Domingu, gdje njegov junak Alberto radi kao vrtlar u luksuznoj vili. Nakon što primi vijest o očevoj smrti, on odlazi u njegovo selo kako bi protivno svojoj evangelističkoj vjeri sudjelovao u ritualima njegova oplakivanja poznatijim kao Los Mysterios, koji združuju katolicizam i voodoo. Budući da je otac ubijen zbog dugova po nalogu lokalnog moćnika, Alberto se mora suočiti s obiteljskom žudnjom za osvetom. Zato u takvoj situaciji nije u stanju vječno igrati neutralnu ulogu i kreće u akciju, mačeta uključena. Ariasov intuitivni film ne mari previše za estetsku koheziju, balansirajući negdje na pola puta između transa, etnografskog doksa i čiste fikcije u kojoj se naturščici sudaraju s profesionalnim glumcima u halucinantnom spoju filmskih arhiva i sumanutih pokreta kamere koji uključuju dijegetski zvuk, ultraduge kadrove i one snimljene u 360 tehnici. Zrnate TV snimke pritom postaju antropološki artefakt u autorovoj inventuri mitskog otočnog identiteta u kojem religija i klasa postaju njegov raison d'etre. Zato Arias film tretira kao medij kojem se obraćaju neki duhovi. (Dragan Rubeša)

    Životopis redatelja

    Nelson Carlo De Los Santos Arias rođen je u Santo Domingu 1985. godine. Studirao je film u Buenos Airesu i na umjetničkom koledžu u Edinburghu, gdje je počeo snimati eksperimentalne filmove. Njegov diplomski komad Santa Teresa Y Otra Historias (2015) osvojio je na prestižnom FID-u u Marseillesu nagradu Georges de Beauregard. Snimio je i dva hvaljena kratkiša – Le Dernier des Bonbons (2011) i Lullabies (2014). Cocote je njegov dugometražni igranofilmski debi, proglašen u Locarnu najboljim filmom selekcije Signs of Life.

    11. Subversive Film Festival (igrana konkurencija)

    Cijena ulaznice je 20 kn, a ulaznice će se moći kupiti od 6. svibnja na festivalskom info pultu u predvorju kina.

    Velika dvorana
    12.5. Subota, 19:00

  • Lutajuća sapunica

    20:50, Velika dvorana

    Info

    Redatelj: Raúl Ruiz, Valeria Sarmiento
    Scenarist: Raúl Ruiz, Pía Rey
    Producent: Leo Kocking, Andrés Racz, Chamila Rodríguez, Raoul Ruiz
    Produkcijska kuća: Poetastros
    Direktor fotografije: Leo Kocking, Héctor Ríos, Rodrigo Avilés
    Montaža: Galut Alarcón
    Glazba: Jorge Arriagada
    Glumci: Luis Alarcón, Patricia Rivadeneira, Roberto Chignoli, Maricarmen Arrigorriaga, Fernando Bordeu

    Zemlja: Čile
    Godina: 2017.
    Trajanje: 80'

    Sinopsis

    Nakon što je snimanje Rúizova filma započeto u ranim devedesetima prekinula autorova smrt, njegove restaurirane role koje se doimaju poput kompleksnog testamenta nanovo će montirati njegova udovica Valeria Sarmiento. Tako da se Sarmiento u projektu potpisuje kao njegova suverena koautorica. Promatrajući čileansku stvarnost kao artificijalnu sapunicu koja postaje filter iste te stvarnosti, autor ironično koristi dijaloge u stilu „Jesi li ti ljevičar?“ i „Ako se na ovom svijetu ponašaš loše, u onom drugom postat ćeš Čileanac“, koji tom miljeu naprosto ne pripadaju. Zato intervencija autorove supruge nadilazi estetiku „osobnog filma“ i ne može biti aktualnija. Jer, prema Rúizu, čileanska stvarnost ne postoji ni u jednoj drugoj formi, osim kao telenovela. Njezina je komika u isti mah nadrealna, apsurdna i okrutna, uvlačeći gledatelja u misteriozni borhesovski labirint. Rúiz se očito dobro zabavljao tretirajući TV sliku kao prijetnju blisku Cronenbergu, ali i Buñuelu, dok pokušava konstruirati neku vrstu paralelnog svijeta. Nemojmo zaboraviti da Rúizov snimljeni materijal pripada istoj onoj 1990. godini u kojoj se službeno okončao tužni period Pinochetove tiranije i održali prvi slobodni izbori. (Dragan Rubeša)

    Životopis redatelja

    Raul Rúiz (1941, Puerto Montt – 2011, Pariz). Nakon što je u Čileu izvršen državni udar, 1973. godine seli u Pariz. Njegov igranofilmski debi Tres tristes tigres (Tri tužna tigra, 1968) prometnuo ga je u ključnu figuru latinoameričkog političkog filma. Ni u pariškom egzilu nije mirovao (La vocation suspendue, L'Hypothèse du tableau volé, La ville des pirates, Le temps retrouvé, Comédie de l'innocence). Njegovi filmovi bili bi gotovo nezamislivi bez producentskog pečata Portugalca Paula Branca. Smatraju ga jedinim dostojnim nasljednikom Godarda.

    Valeria Sarmiento rođena je 1948. godine u Valparaísu. Studirala je filozofiju i film na Čileanskom sveučilištu. Redovito je surađivala sa svojim mužem Raulom Rúizom. Njezini samostalni projekti uključuju filmove poput Notre mariage (1984), Amelia Lópes O'Neill (1990), Secretos (2008) i Linhas de Wellington (2012).

    11. Subversive Film Festival (igrana konkurencija)

    Cijena ulaznice je 20 kn, a ulaznice će se moći kupiti od 6. svibnja na festivalskom info pultu u predvorju kina.

    Velika dvorana
    12.5. Subota, 20:50

  • Hotel Jugoslavija

    22:15, Velika dvorana

    Info

    Redatelj: Nicolas Wagnières
    Scenarist: Nicolas Wagnières
    Producent: Benjamin Poumey
    Produkcijska kuća: C-Side Productions
    Direktor fotografije: Denis Jutzeler, Benoît Peverelli
    Montaža: Damián Plandoit
    Glazba: Filippo Gonteri

    Zemlja: Švicarska
    Godina: 2017.
    Trajanje: 78'

    Sinopsis

     

    Iako sablasno pusti interijeri istoimenog beogradskog hotela u koje uranja Wagnières puno duguju opusu autorova austrijskog imenjaka Nikolausa Geyrhaltera (šifra: Homo Sapiens), njega ne zanima isključivo potraga za boljim vremenima tog „najvećeg hotela na Balkanu“ kao simbola socijalističkog grandeura, već ga koristi kao punokrvni ali nipošto nostalgični esej o raspadu Jugoslavije, njezina bratstva i jedinstva. Od postojećeg footagea ostao mu je tek kratki promotivni spot napravljen u sedamdesetima na njemačkom jeziku te scena orgije iz Jovanovićeva filma Mlad i zdrav kao ruža, snimljena u jednoj od njegovih soba. Wagnièresov prosede fino isprepliće intimno i političko. Sablast dakle nije samo taj oronuli hotel, već i država u kojoj je on izgrađen. Iako su autoru potentnije njegove devedesete u kojima hotel postaje prenoćište UNPROFOR-a, ali i baza Arkanovih mafijaških pothvata, sve dok se nije našao na meti NATO-ovih projektila. Od hotelskog inventara razbacanog po njegovim derutnim prostorijama ostali su i snopovi zastava kao tužni podsjetnik na vremena u kojima su njegove salone obitavali neki drukčiji gosti i strane delegacije. (Dragan Rubeša)

    Životopis redatelja

    Nicolas Wagnières rođen je u Lausannei 1971. godine. Prodavač vinila, glazbeni producent i DJ. Diplomirao na Ženevskoj školi za umjetnost i dizajn (HEAD), gdje su ga angažirali dodatnih pet godina kao istraživačkog asistenta. Bavi se kazališnim videom i koreografijom. Hotel Jugoslavija njegov je dugometražni dokumentarni debi.

    11. Subversive Film Festival (dokumentarna konkurencija)

    Cijena ulaznice je 20 kn, a ulaznice će se moći kupiti od 6. svibnja na festivalskom info pultu u predvorju kina.

    Velika dvorana
    12.5. Subota, 22:15

Sljedeći
Prethodni

Izdvojeno