Giovanna Vertova: Iznijet ću feministički pregled krize uz teorijsku artikulaciju kapitalizma, proizvodnje i socijalne reprodukcije.
Michael Heinrich: Govorit ću o porastu novih ekstremno desnih pokreta sa snažnim antifeminističkim impulsom (primjerice, u Njemačkoj je kreiran izraz „Genderwahn“, odnosno „rodno ludilo“) te neadekvatnim odgovorima koje na to pružaju dijelovi ljevice. Iako će se moji primjeri temeljiti na njemačkom iskustvu, slične tendencije prisutne su i u Italiji, Francuskoj te SAD-u.
Riccardo Bellofiore / Crveno, ružičasto i zeleno. Neprikladna razmatranja o centralnosti radnika, feminizmu i ekološkoj kritici
/ Još od 1970-ih, na djelu je dijalektika između feminizma, ekologa i marksista. Feminizam i zeleni mislioci snažno zagovaraju protiv ahistorijske centralnosti proizvodnje te stajališta rada koje se atribuira Marxovoj misli. Većina kritika bile su na mjestu, kako protiv stare, tako i protiv nove ljevice. Međutim, neke od kritika afirmiraju ideju da je centralnost proizvodnje u kapitalizmu samo patrijarhalna, ideološka iluzija, odnosno rezultat (hajdegerijanske) ljudske dispozicije manipuliranja svijetom. Drugi inzistiraju da je Marx propustio uključiti kućanski rad i rad brige u proizvodni rad (koji stvara višak vrijednosti). Sve su ove pozicije i danas utjecajne te ozbiljno falsificiraju srž Marxove kritike političke ekonomije i radne teorije vrijednosti. Marx želi teorijski i praktički dokinuti stvarnu, a ne imaginarnu centralnost proizvodnje. Treba razumjeti da je stajalište rada kod Marxa krucijalno upravo zato da bi se prekinulo s hijerarhijskim predstavljanjem društvenih subjekata, koje se nalazilo u srži svakog dosadašnjeg marksizma. Pozicija koja se danas nastavlja na Marxa mora raskrstiti s marksizmima.
Giovanna Vertova je diplomirala ekonomiju i društvene znanosti na Sveučilištu Bocconi u Milanu, a doktorirala ekonomiju na Sveučilištu u Readingu (UK). Radila je kao istraživačica na Sveučilištu Manchester Metropolitan. Od 2002. godine istraživačica je i predavačica političke ekonomije na sveučilištu u Bergamu. Trenutno predaje ekonomiju glavnih geografskih područja i političku ekonomiju (na Odsjeku za pravo).
Moderira: Toni Prug
Raspored projekcija
Dvorana Müller 16.5. Četvrtak, 17:00
Boris Buden: Što nakon Hrvata? Od nacije bez jezika do jezika bez nacije
Pored već notornog odumiranja vrstâ, fokus na globalnim forumima odnedavno se sve više pomiče na novu vruću temu katastrofičnih fantazija – odumiranje svjetskih jezikâ. U oba slučaja uzročnik se traži u prirodnim i društvenim transformacijama izazvanim globalizacijom. Kada je međutim riječ o posljedicama, daleko je manje jasno što sa sobom donosi odumiranje jezikâ. To pitanje od posebne je važnosti za male jezike društava čiji su ekonomski potencijali, politička moć i kulturni utjecaj relativno ograničeni. U Hrvatskoj, začudo, malo je interesa za ovu temu. Nacija koja je gotovo patološki opsjednuta svojim jezikom, a koja inače svakodnevno paničari oko svog biološkog odumiranja, čini se da uopće nije impresionirana prijetnjom svoje skore jezične propasti. Otkuda ovo sljepilo prema najvećoj prijetnji nacionalnom identitetu? Što i kako ćemo govoriti nakon Hrvata? I naravno, kakve veze ima sve to s ustašama i partizanima?
Boris Buden, filozof, publicist, kulturni kritičar i prevoditelj. Piše eseje i članke s područja filozofije, politike, kritike kulture i umjetnosti. Na Zagrebačkom sveučilištu diplomirao je filozofiju, uz dopunske studije marksizma. Doktorirao je iz teorije kulture na Humboldtovu univerzitetu u Berlinu. Eseje je tokom devedesetih objavljivao uglavnom u Arkzinu, čiji je bio i urednik. Živi i radi u Berlinu.
Redatelj: Joachim Lafosse Scenarist: Joachim Lafosse, Thomas Van Zuylen (adaptacija novele "Na putu" autora Laurenta Mauvigniera) Producent: Sylvie Pialat, Jacques-Henri Bronckart, Benoît Quainon, Olivier Bronckart Produkcijska kuća: Versus Production, Les Films du Worso, Prime Time, Winnipeg et Johnny Jane, Le Pacte, RTBF, VOO, Be Tv Direktor fotografije: Jean-François Hensgens Montaža: Yann Dedet Glumci: Virginie Efira, Kacey Mottet-Klein, Diego Martin, Mairambek Kozhoev, Damira Ripert
Zemlja: Belgija, Francuska Godina: 2018. Trajanje: 84'
Sinopsis
Razvedena majka Sybille odlučuje povesti sina Samuela na dugo putovanje kroz Kirgistan. Dok im društvo prave dva konja, majka i sin suočavaju se s veličanstvenim krajolikom, opasnostima, lokalnim stanovnicima i prije svega, jedno s drugim. Film se temelji na romanu Continuer uvaženog pisca Laurenta Mauvigniera (2016.), a premijerno je prikazan na Danima autora u Veneciji 2018. godine. Belgijski redatelj Joachim Lafosse vraća se na ZFF nakon filmova Izbezumljenost (najbolja glumica u programu Izvjestan pogled u Cannesu) i Bijeli vitezovi (nagrada za režiju na San Sebastiánu).
Nagrade i festivali
Venice Film Festival 2018 – Venice Days
Zagreb Film Festival 2018 - pobjednik natjecateljskog programa PLUS
Životopis redatelja
Joachim Lafosse režirao je nekoliko uspješnih dugometražnih filmova: Folie privée (Locarno), To se zove sreća (Grand Prix, Premiers Plans; Locarno), Privatno vlasništvo (Venecija), Izbezumljenost (najbolja glumica u programu Izvjestan pogled u Cannesu), Bijeli vitezovi (najbolja režija na San Sebastiánu; ZFF 2016.) i Nakon ljubavi (15 dana autora).
Knjiga Povratak u Reims nezaobilazni je predmet rasprave posljednjih nekoliko godina, pogotovo u njemačkom i anglosaksonskom govornom području. Eribon proširuje Bourdieuov pojam autoanalize, pretvarajući ga u novi žanr koji osobnu ispovijest o podrijetlu i odrastanju povezuje sa sociološkom studijom i političkim manifestom. U knjizi se prikaz i analiza ideološke preobrazbe radničke klase izmjenjuje s prikazom sukoba autora i društvenih normi u procesu postajanja subjektom te s političkom artikulacijom sukoba ili preklapanja različitih društvenih identiteta. U raspravi s autorom knjige posebno ćemo se usredotočiti na sukob klasnog i homoseksualnog identiteta, koji prožimlje čitavu knjigu, kao i na poziv autora knjige na klasni coming out, na iznošenje iskustva srama i nelagode života u radničkoj klasi, na mapiranje i kritičku analizu tog iskustva, kako bismo ga na koncu pretvorili u političku energiju.
Predavanje će biti organizirano u suradnji s Multimedijalnim institutom.
Didier Eribon (1953) je francuski sociolog i filozof. Profesor je na Fakultetu društvenih i humanističkih znanosti u Amiensu i na Dartmouth Collegeu u Sjedinjenim Državama. Također je dugogodišnji gostujući predavač na Berkeleyju i Princetonu. Didier Eribon je i autor brojnih djela iz područja sociologije, filozofije i povijesti ideja: Michel Foucault i njegovi suvremenici (1994), Razmišljanja o gej pitanju (1999), Hereze: razmišljanja o teoriji seksualnosti (2003), Umaknuti psihoanalizi (2005), Povratak u Reims (2009) itd.
