EN HR
  • Panel: Odrast kao društveni izazov

    18:30, Dvorana Müller

    Sinopsis

    Sudjeluju: Andreja Pavlović (komunikacijska stručnjakinja), Kristijan Kotarski (docent na FPZG), Miljenko Cimeš (Predsjednik Hrvatskog društva za organizacijsko učenje), Neven Duić (energetski stručnjak za energetsku tranziciju i profesor na Fakultetu Strojarstva i brodogradnje)

    Mini-intervju s Andrejom Pavlović

    Razgovor vodio: Igor Grozdanić

    1. Kako biste sebe opisali i ono čime se bavite?

    Znatiželjna sam, prije svega. Volim čitati, istraživati, postavljati pitanja, analizirati, preispitivati… interpretirati pa razumijevati… Odnosima s javnošću bavim se skoro dvadeset godina, s fokusom na pitanja održivosti, društveno odgovornog poslovanja, okolišne demokracije i prava javnosti na informacije te sudjelovanje u donošenju odluka koje se tiču okoliša…

    1. Kako gledate na komunikacije u Hrvatskoj i stanje u vašoj struci?

    Velika je zabluda, a često se s njome ‘sudaram’, da je svaka komunikacija dobra komunikacija. Imam lošu i  dobru vijest. Loša vijest: ne znaju svi dobro komunicirati, dapače, mnogi ne znaju dobro komunicirati. Dobra vijest: dobra komunikacija se uči. Stanje u našoj struci, kao i svakoj struci, ovisi o tome koliko ste spremni ulagati u razvoj teorije i prakse, njezin profesionalni i etički razvoj. To je moguće postići jedino u dijalogu s drugim disciplinama, ili, transdisciplinarno, jer su problemi s kojima se susrećemo toliko složeni (wicked) da nemamo luksuz korištenja isprobanih i prokušanih rješenja.

    1. Jedna od ovogodišnjih tema na Subverzivu je panel o Odrastu – kako gledate na tu priču?

    S Odrastom sam već neko vrijeme. Počelo je s knjigom, a kako drugačije, ali kako to u životu ponekada bude, jedna vrata znaju otvoriti druga, a druga treća. Odrast ili degrowth, bio mi je u startu blizak zbog svojeg snažnog transformacijskog potencijala, po mojem sudu, daleko snažnijeg od shvaćanja koncepta održivosti. To me odvelo na 5. Međunarodnu konferenciju posvećenu odrastu u Budimpešti, početkom rujna prošle godine gdje sam se imala priliku uvjeriti da odrast ima svoja žarišta širom svijeta, ali da je pred nama dug put umrežavanja i osnaživanja.

    1. Kako gledate na Odrast u Hrvatskoj i gdje vidite priliku..?

    Prije ovog pitanja trebalo bi postaviti pitanje kako gledam održivi razvoj u Hrvatskoj, jer tek tada možemo bolje razumjeti odrast u Hrvatskoj. Primjećujem ono što je i inače problem, koji to zapravo i nije, samo kada bismo mu pristupali na drugačiji način. Naime, ne vjerujem da itko u Hrvatskoj ili bilo gdje u svijetu želi loš život sebi ili svojoj djeci. Međutim, nema nikakve sumnje da imamo različite stavove o tome što je loše ili dobro. Vjerujem ipak da bismo drugačijim načinima razgovora mogli utvrditi ono što nam može biti svima zajednički nazivnik. Održivom razvoju u Hrvatskoj se pristupa sektorski, bez sagledavanja cjeline i uzajamnih utjecaja sektora jednih na druge. Odrast sigurno nije nepoznanica jednom užem intelektualnom i aktivističkom krugu, ali je sasvim sigurno trenutno potpuno izvan domašaja interesa i razumijevanja politike, tim više što sve dosadašnje politike zagovaraju i prizivaju rast, kao jedini način za izlazak iz krize.

    1. Kako vidite komunikacije u politici posebno pred lokalne izbore i da li bi ovdje tema Odrasta mogla nekome biti zanimljiva?

    Iako to ne bi riješilo sve probleme, politika bi prvo trebala ukinuti zabranu angažiranja stručnjaka za odnose s javnošću. Političari su uglavnom sami svoji majstori u političkoj komunikaciji, pogotovo na lokalnim izborima, što se vidi: komunikacije su zbrčkane, a ponekad nažalost čak i na granici „vjerovali ili ne“.

    Pametniji političari mogli bi posegnuti za imaginarnijem Odrasta kako bi istaknuli potrebu radikalnog zaokreta u Hrvatskoj, kao kritiku dosadašnjeg načina upravljanja koji kulminira ne samo u snažnoj nestabilnosti već i odsustvu ikakve vizije mogućeg drugačije razvoja.

    Andreja Pavlović viša je savjetnica u agenciji Hauska & Partner iz Zagreba. Radi i na različitim projektima koji se bave pitanjima zaštite okoliša, osobito onih koji se tiču postupaka procjene utjecaja na okoliš i gospodarenje otpadom, poput izgradnje LNG terminala, uvođenja goriva iz otpada, izgradnje centara za gospodarenje otpadom u Zadarskog županiji i Primorsko-goranskoj županiji.
    Izlagala je na mnogim skupovima o pitanjima društveno odgovornog poslovanja, održivog razvoja i etike. Predaje društveno odgovorno poslovanja na Visokoj školi za komunikacijski menadžment Edward Bernays.

    Dvorana Müller
    20.5. Subota, 18:30

  • Bezness as Usual

    19:30, Velika dvorana

    Info

    Redatelj: Alex Pitstra
    Scenarist: Alex Pitstra, Katja Schoondergang
    Produkcijska kuća: Selfmade Films
    Direktor fotografije: Tadeusz Kieniewicz, Alex Pitstra
    Montaža: Jos Driessen

    Zemlja: Nizozemska, Njemačka, Švedska, Švicarska, Tunis
    Godina: 2016.
    Trajanje: 93'
    Početak prikazivanja: 10. 5. 2017.

    Sinopsis

    U osamdesetima tunisko ljetovalište Sousse bilo je ultimativna meka europskih turistkinja u potrazi za prolaznom avanturom s lokalnim galebovima. No neki od istih tih galebova praktički su prosuli svoje sjeme po čitavoj Europi – od Laplanda do Nizozemske i Švicarske jer su na vrućim plažama i hotelskim sobama Soussea bili začeti njihovi sinovi i kćeri, rođeni devet mjeseci nakon što su se njihove partnerice vratile iz vrućeg Tunisa u svoje hladne i maglovite europske zemlje. Plod jedne od tih kratkih veza bio je i autor ovog prokleto duhovitog filma Nizozemac Alex Pitstra, rođen kao Karim Alexander Ben Hassen, koji se vraća u Sousse kako bi pokušao izgraditi odnos sa svojom proširenom obitelji koja ga tretira kao bogatog zapadnjaka spremnog da odriješi kesu. Obiteljskom stolu pridružuje se i njegova feministička polusestra koja živi u Baselu, gdje je zaposlena kao neurokirurginja. No Sousse više nije onakav kakav je nekad bio. Revolucija jasmina ispraznila je njegove hotele i pretvorila ih u aveti postapokalipse. U pokušajima da se zbliži s vlastitim korijenima, Alex ne samo da se mora suočiti s kulturnim razlikama već i s pitanjima koja postavlja njegova nizozemska majka. „Mi smo stranci jedni drugima, ali naš osjećaj obitelji je snažan“, kaže jedan od Pitstrinih aktera. 

    Životopis redatelja

    Alex Pitstra rođen je 1979. u Dordrechtu (Nizozemska). Prvi film snimio je kao petnaestogodišnji mladac. U početku se bavio glazbenom produkcijom, da bi je potom zamijenio filmskom, snimajući reklamne spotove i korporacijske filmove. Odvažni hibridni doks Die Welt snimio je neposredno nakon Revolucije jasmina. Autorov najnoviji komad Bezness As Usual premijerno je prikazan lani u Locarnu u sklopu Tjedna kritike.

    Velika dvorana
    20.5. Subota, 19:30

  • Grlo srce trbuh

    21:30, Velika dvorana

    Info

    Redatelj: Maud Alpi
    Scenarist: Maud Alpi, Baptiste Boulba
    Produkcijska kuća: Mezzanine Films, Rhône-Alpes Cinéma, Mille et Une Productions, Shellac
    Direktor fotografije: Jonathan Ricquebourg
    Montaža: Laurence Larre
    Glumci: Virgile Hanrot, Dimitri Buchenet, Boston

    Zemlja: Francuska
    Godina: 2016.
    Trajanje: 82'
    Početak prikazivanja: 10. 5. 2017.

    Sinopsis

    „Mogao sam završiti na nekom gorem mjestu, gdje te ne bih mogao imati“, kaže junak autoričina neodoljivog filma čiji naziv priziva stihove koje je Pasolini posvetio rijeci Tagliamento (...e li, gola, cuore, ventre). Ne, ovi izrazi nisu upućeni voljenoj djevojci, već voljenom psu, iako junakova ljubav prema tetoviranoj curi nije ništa manja. Zaposlen je u jednoj klaonici, u najtežoj noćnoj smjeni. Gazde su ga naoružale električnom palicom, iako on preferira milovati životinje koje vodi u smrt. Poput Marcellova doksa Bella e perduta, tako i Alpi pretvara životinje u punokrvne karaktere koji plaču. No Alpi ne želi igrati na metafore, već je strogo fokusirana na intenzivan pogled. Njezin je film dirljivo lijep bez obzira na odbojnost i teror koji proizvodi lokacija u koju postavlja protagonista, s nevjerojatnim spojem nježnosti i bajkovitosti, ranjivosti i izgubljene mladosti. Njezin neimenovani protagonist tek pokušava prikupiti dovoljno radnih sati kako bi mogao uredno primati socijalnu pomoć kad ode iz tog pakla okupanog halogenim chiaroscurom. Njegov pas Boston tu je da nas natjera da kleknemo na njegove četiri šape i promatramo svijet njegovim očima. Tu su, nažalost, i ljudi koji misle da svijet pripada samo njima.

    Životopis redatelja

    Maud Alpi (1980.), nakon što je diplomirala filozofiju na Ecole normale superieure, snimila je nekoliko izvrsnih kratkih filmova (Lucas sur terre, Nice, Courir, Drakkar) koji su s uspjehom prikazani na brojnim prestižnim festivalima, od Cannesa do Clermont-Ferranda. Grlo srce trbuh njezin je prvi dugometražni film.

    U sklopu 10. Subversive Film Festivala: Deset godina slobodnog filma.

    Velika dvorana
    20.5. Subota, 21:30

Sljedeći
Prethodni

Izdvojeno