Redatelj: Lars von Trier Scenarist: Jenle Hallund, Lars von Trier Producent: Louise Vesth Produkcijska kuća: Zentropa Entertainments, Centre National du Cinéma et de l'Image, Copenhagen Film Fund Direktor fotografije: Manuel Alberto Claro Montaža: Jacob Secher Schulsinger, Molly Malene Stensgaard Glumci: Matt Dillon, Bruno Ganz, Uma Thurman, Jeremy Davies
1970-ih u SAD-u pratimo iznimno inteligentnog Jacka kroz vremensko razdoblje od 12 godina tijekom kojeg svjedočimo nizu zločina preko kojih postaje serijski ubojica. Priču doživljavamo iz njegove perspektive dok on svako ubojstvo pretvara u umjetničku formu. Kako se policijska istraga neizbježno sužava oko njega, Jack ulazi u sve veće i veće rizike u svojoj nakani da kreira ultimativno umjetničko djelo. Usput pratimo i Jackove opise svog osobnog stanja, problema i misli kroz konstantne razgovore koje vodi s nepoznatim Vergeom – grotesknu mješavinu sofistike i pomalo djetinjastog samosažaljevanja i psihopatskih izgovora. Film 'Kuća koju je izgradio Jack' mračna je i zlokobna priča ispričana na filozofski i povremeno humorističan način.
Nagrade i festivali
Cannes Film Festival 2018. - svjetska premijera
Hamburg Film Festival 2018. - nominacija za nagradu Art Cinema
Životopis redatelja
Lars von Trier (rođen je u Kopenhagenu u Danskoj u travnju 1956.). Diplomirao je na danskoj filmskoj školi 1983. svojim kratkim filmom 'Images of a Relief' kojim je osvojio nagradu za najbolji film na filmskom festivalu u Münchenu. Pravi proboj doživio je filmom 'Forbrydelsens elementa' (1984) za koji je osvojio Technical Grand Prize na festivalu u Cannesu. Godine 1991., filmom 'Europa' (1991) osvojio je Jury Prize, Technical Grand Prize i Best Artistic Contribution na filmskom festivalu u Cannesu. 'Lomeći valove' (1996), za koji je osvojio nagradu žirija u Cannesu, bio je prvi redateljev film (u trilogiji) koji je usmjeren na ženski spol. 'Plesačica u tami' (2000) je melodrama o ženi iz istočne Europe koja žrtvuje sve da spasi sina od dobivanja bolesti oka, od koje i sama pati. Film je bio jedan od prvih filmova u svijetu u potpunosti sniman digitalnom opremom. 2000. je osvojio Zlatnu palmu na filmskom festivalu u Cannesu. Zajedno s producentom Peterom Jensenom Ålbækom, Lars von Trier je vlasnik kompanije Zentropa , koja producira Trierove filmove, kao i mnoge druge. Godine 1995, Lars von Trier i Thomas Vinterberg predstavili su svoj manifest za novi filmski pokret koji se zove Dogma 95. Neki od njegovih najpopularnijih filmova su: 'Dogville', 'Antikrist', 'Manderlay', 'Melankolija' te 'Nimfomanka'.
Lara je 15-godišnja djevojka
koja se upravo s ocem Mathiasom i mlađim bratom preselila u novi grad
kako bi mogla pohađati jednu od najpoznatijih i najboljih belgijskih
plesnih akademija. Cijelog svog života Lara sanja o tome da postane
vrhunska balerina. Uz podršku svog oca, ona se svom silom trudi dokazati
u novoj školi. Međutim, do izražaja uskoro dolaze njezine adolescentske
frustracije i nestrpljivost uslijed shvaćanja da se njezino tijelo ne
može toliko lako prilagoditi striktnoj disciplini baleta zbog činjenice
što je Lara rođena kao dječak. Prvi dugometražni film belgijskog redatelja Lukasa Dhonta ove je godine osvojio čak
četiri nagrade na filmskom festivalu u Cannesu – nagradu FIPRESCI,
nagradu Zlatna kamera, nagradu Queer Palm te Un Certain Regard u
kategoriji najboljeg glumca.
Nagrade i festivali
Filmski festival u Cannesu - nagrada FIPRESCI, nagrada Zlatna kamera, nagrada Queer Palm te Un Certain Regard u kategoriji najboljeg glumca (Victor Polster).
Filmski festival u San Sebastiánu - nagrada publike za najbolji europski film, nagrada Sebastiane za najbolji film
Europske filmske nagrade 2018. - nominacije za najbolji film, glavnog glumca i najveće redateljsko otkriće
Životopis redatelja
Lukas Dhont nadolazeći je mladi snimatelj i redatelj iz Belgije koji je diplomirao umjetničku akademiju KASK u Gentu. Sa svoja dva kratka igrana filma 'Corps Perdu' i 'L'infini' osvojio je nekoliko nagrada uključujući i one na filmskim festivalima u Gentu i Leuvenu, a film 'L'infini' bio je čak i belgijski kandidat za prestižnu nagradu Oscar u kategoriji kratkog igranog filma. Uz kratke filmove, Lukas je režirao nekoliko glazbenih spotova u kojima je vidljiv njegov univerzalan filmski stil i snažan interes za vizualne teme povezane s mladošću. Godine 2014. nominiran je za prestižnu nagradu MIA za glazbeni spot 'Strange Entity' u izvedbi grupe Oscar and The Wolf.
Redatelj: Gaspar Noé Scenarist: Gaspar Noé Producent: Brahim Chioua, Richard Grandpierre, Vincent Maraval, Edouard Weil Produkcijska kuća: Rectangle Productions, Wild Bunch, Les Cinémas de la Zone Direktor fotografije: Benoît Debie Montaža: Denis Bedlow, Gaspar Noé Glumci: Sofia Boutella, Romain Guillermic, Smile Kiddy, Claude Gajan Maull
Zemlja: Francuska, Belgija, SAD Godina: 2018. Trajanje: 95' Početak prikazivanja: 20. 12. 2018.
Sinopsis
Sredina je 90-ih, a dvadeset urbanih plesača okupilo se na trodnevnoj
probi u zatvorenoj školi koja se nalazi u srcu šume kako bi podijelili
posljednji ples. Uskoro organiziraju zabavu u kojoj glavnu ulogu igra
zdjela alkohola. Nedugo potom atmosfera se zahuktava, a tijekom cijele
noći obuzme ih čudnjikavo ludilo. Očito je da su drogirani, ali ne mogu
dokučiti tko ih je drogirao i zašto. Ubrzo za sve plesače postaje
nemoguće oduprijeti se vlastitim neurozama i psihozama, a zamamni i
nabijeni ritam glazbe potpuno ih je hipnotizirao. I premda se neki zbog
toga osjećaju kao u raju, mnogi od njih uronit će direktno u osobni
pakao.
Nagrade i festivali
Filmski festival u Cannesu 2018. - nagrada C.I.C.A.E.
Životopis redatelja
Gaspar Noé rođen je 27. prosinca 1963. godine u Argentini. Sin je poznatog argentinskog slikara, spisatelja i intelektualca Luisa Felipea Noéa. Gaspar je sa svojom obitelji emigrirao u SAD 1976. godine kako bi izbjegao napetu i opasnu političku situaciju u Argentini u to doba. Kratko vrijeme živio je u New Yorku prije nego se preselio u Francusku gdje živi i danas. Kao svoju glavnu inspiraciju za režiju uvijek ističe Stanleyja Kubricka za čiji film '2001: Odiseja u svemiru' je 2012. godine izjavio da mu je u potpunosti promijenio život te da nikada ne bi postao redateljem da je propustio taj film. Gaspar Noé danas je najpoznatiji po režiji filmova 'I Stand Alone', 'Nepovratno', 'Ulaz u prazninu' i 'Ljubav'. 'Klimaks' je njegov peti dugometražni igrani film.
Redatelj: Paul Dano Scenarist: Paul Dano, Zoe Kazan (prema romanu Richarda Forda) Producent: Alex Saks, Paul Dano, Oren Moverman, Ann Ruark, Jake Gyllenhaal, Riva Maker Produkcijska kuća: June Pictures, Nine Stories Productions, Sight Unseen Pictures Direktor fotografije: Diego Garcia Montaža: Louise Ford, Matthew Hannam Glumci: Jake Gyllenhaal, Carey Mulligan, Ed Oxenbould, Bill Camp
Zemlja: SAD Godina: 2018. Trajanje: 104' Početak prikazivanja: 20. 12. 2018.
Sinopsis
Jeanette (Cary Mulligan) i njezin muž Jerry (Jake Gyllenhaal) žive u
gradiću u Montani početkom 1960-ih. Njihov brak dolazi na kušnju kad
Jerry izgubi posao i pošalju ga na nekoliko tjedana kao vatrogasca
volontera na gašenje šumskih požara. Za to vrijeme njihov
četrnaestogodišnji sin Joe promatra kako mu se roditelji udaljavaju i
kako se njegova majka sve više mijenja. A Jeanette će nekako morati
prehraniti obitelj i izaći iz uobičajene uloge kućanice. Ova nezavisna
drama redateljski je prvijenac holivudskog glumca Paula Danoa: “Ovo je
priča o sazrijevanju sva tri člana obitelji, majke, oca i sina.” Film je
premijerno prikazan ove godine na Sundanceu.
Nagrade i festivali
Sundance Film Festival 2018; Karlovy Vary International Film Festival 2018; Zagreb Film Festival 2018 - glavni dugometražni program
Životopis redatelja
Paul Dano poznati je glumac s ulogama u filmovima kao što su Mala Miss Amerike (2006.), Bit će krvi (2007.), Ruby Sparks (2012.), 12 godina ropstva (2013.), Zatočene (2013.), Love and Mercy (2014.), Mladost (2015.), Okja (2017.). Divljina je njegov redateljski debi.
Zemlja: Brazil, Urugvaj, Njemačka Godina: 2018. Trajanje: 95'
Sinopsis
Irene živi sa svojim mužem
i četvero djece u oronuloj kući na rubu Rija. Njezin sin tinejdžer Fernando
lokalna je rukometna senzacija i kada ga pozovu da igra za profesionalni tim u
Njemačkoj, obitelj ima svega četiri tjedna da se pozdravi i pripremi njegov
odlazak. Fernandovo napuštanje doma velika je i šokantna promjena u Ireninom
životu, ali također i šansa da ponovno vidi sȃmu sebe kao ženu, a ne samo kao
majku. Irene završi srednju školu, pronađe novi posao i upusti se u potragu za
novim obiteljskim domom. Kako napreduje, stvari se kreću na bolje i za njezinu
obitelj. Irene shvaća da iako neke stvari dođu kraju, to je samo novi početak a
budućnost je svijetla sve dok se drže zajedno.
Nagrade i festivali
Sundance Film Festival 2018. – World Dramatic Competition
International Film Festival Rotterdam 2018,
Göteborg Film Festival 2018.
16. Zagreb Film Festival 2018. - glavni dugometražni program
Životopis redatelja
Gustavo Pizzi je brazilski redatelj, producent i scenarist. Njegov dugometražni prvijenac 'Riscado' (2010) imao je svjetsku premijeru na SXSW-u i prikazan je na više od 40 filmskih festivala u svijetu. Godine 2012. producirao je kratkometražni film 'Ivan's Distraction' koji je imao svjetsku premijeru na Tjednu kritike u Cannesu. Iste godine režirao je dokumentarnu TV-seriju 'Oncotô’. Radio je kao scenarist na TV-seriji #callmebruna čija se druga sezona upravo prikazuje na Fox Premiumu u čitavoj Latinskoj Americi. Trenutačno radi na filmu/miniseriji ‘Gilda’
Redatelj: Sophie Fiennes Produkcijska kuća: Blinder Films, Sligoville, Amoeba Film
Zemlja: UK, Irska Godina: 2017. Trajanje: 115'
Sinopsis
Veća od života, divlja, strašna, androgina – Grace Jones igra sve ove
uloge. No ovdje je upoznajemo i u ulozi ljubavnice, kćeri, majke,
sestre, pa čak i bake, a ona se razotkriva pred našim očima i pomaže nam
da upoznamo što se nalazi iza maske.
Film prati Grace na putovanju automobilom duž njezine rodne Jamajke sa
sinom Paulom i nećakinjom Chantal, gdje otkrivamo njezine obiteljske
korijene i priču o traumatičnom djetinjstvu. Grace i njezina braća Chris
i Noel, koje je nekoliko godina odgajao nasilan i autoritativan
polu-djed Mas P, pokušavaju shvatiti i riješiti se ovog formativnog
iskustva. Za to vrijeme senzualnost otoka i njegov tropski sjaj
odzvanjaju užicima koji su podjednako utjecali na Grace i njezin apetit
za životom.
Na jamajčanskom dijalektu bloodlight označava crveno svjetlo koje signalizira snimanje u studiju, a bami
vrstu kruha koju je Grace posebno voljela kao mala. U filmu se
izmjenjuju prizori Jamajke s javnim i privatnim životom Grace Jones.
Vidimo je kao ciganku između Tokija, Pariza, Moskve, Londona i New
Yorka, umjetnicu u jamajčanskom studiju s glazbenim dvojcem Slyjem i
Robbiejem (koji je prate tijekom cijele karijere), ili kako prepričava
obožavateljicama iza scene o svojem slavnom TV pojavljivanju kod
Russella Hartyja iz vlastite perspektive. Topla i duhovita, ona je
podjednako i Bako – divlji hedonist i ljubitelj zabava – i snažna i
ustrajna poslovna žena.
Njezina pozornica je stalna točka na koju se film vraća, s pjesmom Love Is the Drug izvedenom
poput arije, koja film vodi do finala, te najdirljivijim scenama, među
kojima je susret s francuskim fotografom Jean Paulom Goudeom, ocem
njezina sina Paula i tvorcem njezinih legendarnih omota albuma. Ovo je
Grace kakvu još nismo vidjeli, koja nas podsjeća što to znači usuditi se
stvarno živjeti. U svim svojim vidljivim kontradikcijama, Grace Jones
doima se kao iznimka, no i kao identifikacijska točka: ona je iznimka
koja potvrđuje pravilo.
Nagrade i festivali
Washington DC Filmfest 2018 - nagrada publike za najbolji dokumentarac
Životopis redatelja
Sophie Fiennes rođena je 1967. u Ipswichu. Surađivala je s Peterom Greenawayem. U svojim se dokumentarcima voli baviti odnosom performansa i identiteta. Voli snimati portrete slavnih umjetnika, od Michaela Clarka (The Late Michael Clark) do Anselma Kiefera (Over Your Cities Grass Will Grow) i Grace Jones. Snimila je dva dokumentarna filma o slovenskom filozofu Slavoju Žižeku, Pervertitov vodič kroz film i Pervertitov vodič kroz idelogiju. Uz portret genijalnog Alaina Platela (Because I Sing) snimila je i kratki film o njegovu sudjelovanju u projektu Ramallah! Ramallah! Ramallah! u kojem je angažirao jednu palestinsku plesnu trupu. U desetminutnome Lars From 1-10 Lars von Trier pričao joj je o sad već gotovo zaboravljenom manifestu Dogme '95. U dokumentarcu Hoover Street Revival pozabavila se Noelom Jamesom, biskupom karizmatikom iz losanđeleske četvrti South Central.
Redatelj: Debra Granik Scenarist: Debra Granik, Anne Rosellini Producent: Anne Harrison, Linda Reisman, Anne Rosellini Produkcijska kuća: Harrison Productions, Bron Studios, First Look Media Direktor fotografije: Michael McDonough Montaža: Jane Rizzo Glumci: Ben Foster, Thomasin Harcourt McKenzie, Jeff Kober
Zemlja: SAD Godina: 2018. Trajanje: 109' Početak prikazivanja: prosinac 2018.
Sinopsis
Veteran Will i njegova kći Tom godinama žive gotovo
idiličnim životom izvan sustava u velikom prirodnom rezervatu u Oregonu.
Sami traže hranu daleko od vlasti, a Will prenosi vještine
preživljavanja i moralne vrijednosti svojoj pametnoj i znatiželjnoj
kćeri. Kad ih otkriju, potjeraju ih iz parka i predaju ih socijalnim
službama. Službe čine sve što mogu da otac i kći ostanu zajedno, ali
prilagođavanje društvu veliki je problem, pogotovo za traumatiziranog
Willa. Granik, koja se već proslavila otkrićem Jennifer Lawrence u filmu
Zimska kost (prikazan na ZFF-u 2010. godine), ponovno je pronašla
iznimno talentiranu glumicu. Film je premijerno prikazan na Sundanceu, a
zatim u Cannesu (15 dana autora), Torontu itd. Hrvatsku premijeru imao je na 16. ZFF-u gdje je proglašen najboljim filmom natjecateljskog programa Ponovno s nama.
Nagrade i festivali
Sundance Film Festival 2018; Cannes Film Festival – Directors’ Fortnight 2018; San Francisco Int’l Film Festival 2018; Atlanta Film Festival 2018; Sydney Film Festival 2018; Toronto Int’l Film Festival 2018; Independent Film Festival Boston 2018 – Grand Prix; Zagreb Film Festival 2018 - pobjednik programa Ponovno s nama
Životopis redatelja
Debra Granik američka je nezavisna redateljica. Njezin prvi film 'Down to the Bone' donio joj je nagradu za najbolju redateljicu 2004. godine na Sundanceu. Film 'Zimska kost' (2010.) nominiran je za četiri Oscara, uključujući i za najbolji film. Godine 2014. Granik je režirala dugometražni dokumentarac 'Stray Dog'.
Redatelj: Sara Hribar, Marko Šantić Scenarist: Sara Hribar Producent: Jure Pavlović, Bojan Kanjera Produkcijska kuća: Sekvenca, Peglanje snova, Antitalent Direktor fotografije: Vjekoslav Skledar Montaža: Tomislav Pavlic Glumci: Frano Mašković, Nataša Dorčić, Ksenija Marinković, Doris Šarić-Kukuljica
Zemlja: Hrvatska Godina: 2018. Trajanje: 71' Početak prikazivanja: siječanj 2019.
Sinopsis
Frano je filmski redatelj koji priprema svoj dugometražni prvijenac o
propasti krojačkih poduzeća u regiji. Film i glavna uloga nadahnuti su
iskustvom njegove tete, bivše radnice u tvornici Kamensko. Kako bi
odabrao glavnu zvijezdu, poziva tri renomirane domaće glumice na
neformalnu čitaću probu u svoj stan. No kad shvate da se natječu jedna
protiv druge, stvari krenu u krivom smjeru. “Lada Kamenski je opće
mjesto ženskog roda; ona je žena, radnica, majka, supruga, ljubavnica,
krojačica, kolegica i uloga za koju se treba izboriti.” Sara Hribar
sudjelovala je na radionici Moj prvi scenarij na ZFF-u 2012. godine.
Film je premijerno prikazan ove godine na Pulskom filmskom festivalu
gdje je osvojio nagrade za najbolju debitanticu, glavnu glumicu,
scenarij i Nagradu FEDEORA za najbolji hrvatski film.
Nagrade i festivali
Pula Film Festival 2018 – nagrada FEDEORA, nagrada Breza za najbolju debitanticu (S. Hribar), Zlatna Arena za najbolju glumicu (D. Šarić-Kukuljica), Zlatna Arena za najbolji scenarij
Split Film Festival 2018
Montreal World Film Festival 2018
16. Zagreb Film Festival - natjecateljski program Ponovno s nama
Životopis redatelja
Sara Hribar autorica je niza kratkih filmova (Pusti me da spavam / pobjednik Kockica na ZFF-u 2007., Libertango, Ta tvoja ruka mala) i epizoda omnibusa Zagrebačke priče 2 i Transmania (oba prikazana na ZFF-u). Lada Kamenski je njezin prvijenac.
Marko Šantić autor je filmova Sretan put, Nedime, Rupa, Ništa osobno, Plavi Petar, a 2013. godine režirao je svoj prvijenac Zavedi me.
Zemlja: Japan Godina: 2018. Trajanje: 121' Početak prikazivanja: siječanj 2019.
Sinopsis
Radnja filma 'Obiteljske veze', dobitnika Zlatne palme na ovogodišnjem
festivalu u Cannesu, odvija se u Tokiju gdje Osamu Shibata i
njegova supruga Nobuyo žive u siromaštvu. Premda Osamu tu i tamo pronađe
neki posao, a Nobuyo radi za ekstremno malu plaću, obitelj uglavnom
preživljava od bakine mirovine. Zbog toga se Osamu i njegov sin
povremeno upućuju u krađe, a tijekom jedne od njih naiđu na malu
djevojku koja se smrzava na hladnoći. Iako se u početku protivi ideji
zbrinjavanja djevojčice, Osamina supruga uskoro se smekša prema
novopridošlici. Premda je obitelj siromašna zarađujući jedva za
preživljavanje kroz bavljenje sitnim kriminalom, čini se da žive sretni
sve dok neočekivani incident ne otkrije skrivene tajne i stavi na kušnju
veze koje ih ujedinjuju…
Nagrade i festivali
Cannes Film Festival 2018. - dobitnik Zlatne palme, Velika nagrada žirija
Munich Film Festival 2018. - nagrada ARRI/OSRAM
Toronto International Film Festival 2018.
Životopis redatelja
Hirokazu Kore-eda rođen je 1962. godine u Tokiju. Godine 1995. ostvaruje redateljski debi filmom 'Maborosi' s kojim osvaja nagradu Osella na festivalu u Veneciji. Međunarodni uspjeh postiže 1998. godine s filmom 'After Life', a njegov naredni uradak 'Like Father, Like Son' iz 2013. godine osvaja nagradu žirija na festivalu u Cannesu te nagrade publike na festivalima u San Sebastijánu, Vancouveru i São Paulou. S filmom 'Our Little Sister' 2015. godine nalazi se u službenoj kompeticiji Cannesa, a 2017. godine s filmom 'The Third Murder' ulazi u službenu kompeticiju festivala u Veneciji. Najnovijim filmom 'Obiteljske veze' osvaja Zlatnu palmu u Cannesu.
