Redatelj: Wang Bing
Scenarist: Wang Bing
Direktor fotografije: Wang Bing
Montaža: Dominique Auvray, Wang Bing
Zemlja: Francuska, Kina
Godina: 2016.
Trajanje: 152 minute
Tema migracije, središnja u 'Ta’angu', razvija se ovdje na “unutarnjem” planu. 'Gorka nadnica' prati troje ljudi koji dolaze u grad u istočnoj Kini da bi bili apsorbirani u lokalnu radnu snagu i samljeveni u žrvnju rada na normu. Karakterisitčno oštro, i vizualno i zvučno, film izbjegava estetsku finoću pri praćenju svojih likova, a Wang Bingovo odbijanje da nametne umjetnu narativnu strukturu čini 'Gorku nadnicu' teškom za gledanje na mnogo načina – iako nema “punu dužinu” njegovih filmova kao što su 'Till Madneess Do Us Part' ili 'West of Tracks'. Moguće je film promatrati i kao snažnu tezu suštine ‘filma sporosti’: da postoji jednostavno u samom svom postojanju, i da donosi što god svatko od gledatelja unese u njega.
Niz je to slika, opažanja, krokija, svaki intimno isprepleten kao i život, staništa, situacije njegovih likova, svaki samo elaboriran u svrhu jačanja njihova kumulativna učinka. Postoji kao takav, a iskušava ne gledateljevu toleranciju (kao primjerice Tsai Ming-iang u 'Psima lutalicama') ni svoje umjetničke preduvjete. 'Gorka nadnica' je prikladno nemilosrdna, nepopustljiva izjava o radu u suvremenoj Kini, njegova pojavnost se proteže čak i na ono malo kućnih scena, bilo kratkih preludija ili interludija između proširenih epizoda monotonog, besmislenog i ubitačnog rada; ponavljanja istog pokreta kao na traci. Plaća je mala, radni uvjeti su loši, životni uvjeti još više: prostranstvo (ali i zabrana) betona i nereda, i makro i mikro. U takvim okolnostima, Wang Bing pokazuje što (p)ostaje od ljudske prirode, te tako razotkriva istinski štetni učinak tog uzaludnog, klasnog iskorištavanja na karakter njegovih subjekata. Oni su konzumirani nepotrebnim potrepštinama i tragedija je neizbježna; neizbježna kao i njihova apatična reakcija na nju. Namjerno su uključene i incidentne situacije, ali je timbar i tih epizoda sukladan ostatku filma. Na svaki mogući način i uvijek, ono što pratimo na platnu težak je rad, a nadnica je gorka.
Česta skakanja iz jedne priče na drugu, odbijanje izvanjske, umjetne narativne strukture i otvoreno predstavljanje retoričkih argumenata zahtjeva od gledatelja nepomućenu koncentraciju i uranjanje u surov svijet konstantnog “lutanja” koje je, kako je sam Wang Bing rekao, postala dominantna konstanta kineskog društva.
nagrada Horizons za najbolji scenarij, Venice Film Festival 2016.
nagrada Horizons za najbolji film, Venice Film Festival 2016. (nominacija)
službena selekcija Rio de Janeiro International Film Festival, 2016.
