Redatelj: Maud Alpi
Scenarist: Maud Alpi, Baptiste Boulba
Produkcijska kuća: Mezzanine Films, Rhône-Alpes Cinéma, Mille et Une Productions, Shellac
Direktor fotografije: Jonathan Ricquebourg
Montaža: Laurence Larre
Glumci: Virgile Hanrot, Dimitri Buchenet, Boston
Zemlja: Francuska
Godina: 2016.
Trajanje: 82'
Početak prikazivanja: 10. 5. 2017.
„Mogao sam završiti na nekom gorem mjestu, gdje te ne bih mogao imati“, kaže junak autoričina neodoljivog filma čiji naziv priziva stihove koje je Pasolini posvetio rijeci Tagliamento (...e li, gola, cuore, ventre). Ne, ovi izrazi nisu upućeni voljenoj djevojci, već voljenom psu, iako junakova ljubav prema tetoviranoj curi nije ništa manja. Zaposlen je u jednoj klaonici, u najtežoj noćnoj smjeni. Gazde su ga naoružale električnom palicom, iako on preferira milovati životinje koje vodi u smrt. Poput Marcellova doksa Bella e perduta, tako i Alpi pretvara životinje u punokrvne karaktere koji plaču. No Alpi ne želi igrati na metafore, već je strogo fokusirana na intenzivan pogled. Njezin je film dirljivo lijep bez obzira na odbojnost i teror koji proizvodi lokacija u koju postavlja protagonista, s nevjerojatnim spojem nježnosti i bajkovitosti, ranjivosti i izgubljene mladosti. Njezin neimenovani protagonist tek pokušava prikupiti dovoljno radnih sati kako bi mogao uredno primati socijalnu pomoć kad ode iz tog pakla okupanog halogenim chiaroscurom. Njegov pas Boston tu je da nas natjera da kleknemo na njegove četiri šape i promatramo svijet njegovim očima. Tu su, nažalost, i ljudi koji misle da svijet pripada samo njima.
Maud Alpi (1980.), nakon što je diplomirala filozofiju na Ecole normale superieure, snimila je nekoliko izvrsnih kratkih filmova (Lucas sur terre, Nice, Courir, Drakkar) koji su s uspjehom prikazani na brojnim prestižnim festivalima, od Cannesa do Clermont-Ferranda. Grlo srce trbuh njezin je prvi dugometražni film.
U sklopu 10. Subversive Film Festivala: Deset godina slobodnog filma.
