Redatelj: Eyal Sivan
Scenarist: Eyal Sivan
Produkcijska kuća: Trabelsi Productions, Alma Films
Direktor fotografije: David Zarig
Montaža: Audry Maurion
Zemlja: Izrael, Francuska
Godina: 2009.
Trajanje: 88 minuta
Politički sukobi, pa i ratovi otpočinjali su na malim, na prvi pogled beznačajnim stvarima, čudnim i nerijetko nerazumljivim identitetskim označiteljima. Nogomet je bio (možda i najbesmisleniji) povod za sukob između Hondurasa i Salvadora, a Jaffa je u središtu Izraelsko-palestinskog sukoba.
Jaffa je grad. Jaffa je naranča. Početkom dvadestog stoljeća, naranče Jaffa u Europi i Americi bile su proizvod “mističnog Orijenta” u najboljoj maniri suvremenih marketinških kampanja: egzotične, posebne, izazovne, popraćene populističkim, simplificiranim slikama idiličnog Bliskog istoka. Nakon uspostavljanja države Izrael 1948. slika je donekle promijenjena – ostala je egzotika, ostala ja posebnost, ali pridodan joj je i izrazito naglašen simbolizam izraelske državotvornosti. Mnogo godina kasnije Jaffa je – ovaj puta ne klasičnim komercijalnim putevima – postala simbolom izraelske opresije Palestinaca.
Ovogodišnji gost HRFF-a, Eyal Sivan vodi nas kroz povijest voćke i povijest istoimenog grada, ali prvenstveno kroz povijest propagande, marketinga i percepcije, povijest suradnje, sukoba i potencijalne zajedničke budućnosti. Razgovarajući s povjesničarima, povjesničarima umjetnosti i marketinškim stručnjacima, Sivan nas vodi kroz propagandu Jaffe, kako izraelsku tako i palestinsku. Pri tome koristi zadivljujuću količinu arhivskog materijala, i vizualnog i zvučnog koji će, uslijed svakodnevne izloženosti slikama iz Gaze, Jeruzalema ili Zapadne obale izgledati krajnje nadrealno, ostavljajući pitanje kako je moguće da se u samo nekoliko desetljeća od zemlje “meda i mlijeka” čitava regija pretvorila u glavnog globalnog izvoznika vijesti o vojnim napadima, terorističkim odgovorima, odmazdama…
Jednom riječju, Edward Said-cum-Micheal Foucault-cum-Norbert Elias u idealnoj mješavini. Jaffa je brand. Jaffa je simbol. Eyal Sivan, ako već nije, na najboljem je putu da to postane.
najbolji dokumentarni film, Filmmaker Festival, Milan 2009.
Prva nagrada, Memorimage festival, Reus 2010.
službena selekcija Documentary Film Festival Amsterdam 2009.
službena selekcija Beldocs 2010.
službena selekcija Visions du Réel 2010.
službena selekcija Sarajevo Film Festival 2010.
