FILMSKI PROGRAM

Sinopsis

RIJEKA KOJA NE UMIRE (BALADA METAKA), r. Fatmir Koçi, Flamur Koçi, 1989., 42'

Deset godina prije nego što je pobijedio na Filmskom festivalu u Thessalonikiju sa svojim remek-djelom Tirana, nulta godina, Fatmir Koçi snimio je ovu uznemirujuću dramu smještenu u zadnje dane Drugoga svjetskog rata. Partizanski odred luta kroz brutalnu osamu izoliranog sela dok se komunisti i Nijemci bore za kontrolu. Koçi stvara hipnotičnu atmosferu koju dodatno pojačavaju upečatljive izvedbe triju starih udovica koje tiho prate kaos i destrukciju. Nakon što je dovršio film, Fatim Koçi dobio je poziv od odbora Kinostudija kojeg je vodio redatelj Viktor Gjika, čelni čovjek čitave albanske filmske produkcije. Naime komunističke vlasti izrazile su nezadovoljstvo jer u Koçijevom crno-bijelom filmu nije ubijeno dovoljno Nijemaca. Koçiju je naređeno da snimiti dodatne scene s mrtvim neprijateljima i da partizane prikaže junačkije. Međutim sastanak se održao u danima nakon pada Berlinskog zida i nedugo prije smrti Nicolae Ceaușescua. Koçi je odlučio ignorirati Gijkin edikt i Lumi qe nuk shteron prikazan je u originalnoj verziji.

NEVJESTA I POLICIJSKI SAT, r. Ibrahim Muçaj, Kristaq Mitro, 1972., 54'

Od osnivanja Kinostudija 1952. godine većina albanskih filmova tematizirala je pobjedu komunista nad njemačkim okupatorima tijekom Drugoga svjetskog rata. I nakon smrti vladara Envera Hodže 1958. godine, albanski filmovi i dalje su, često u urnebesno dugim izdanjima, reciklirali ovu borbu. Nevjesta i policijski sat važna je iznimka, a scenarij je napisala Elena Kadare, supruga slavnog albanskog romanopisca Ismaila Kadarea. Gerilska borkinja nakon što ubije fašističkog vojnika pokušava pobjeći iz svojeg okupiranog grada. Nakon što tvrđava padne i grad okupiraju Nijemci, borkinja se pridruži lokalnom vjenčanju, te preruši u tradicionalnu mladenku. Redatelji Mucaj i Mitro zajedno su snimili deset filmova ali ovaj film i još jedna ratna priča Posljednja zima njihovi su najbolji uradci – suzdržani, minimalistički crno-bijeli prizori u određenim pasažima podsjećaju na film Osuđenik na smrt je pobjegao Roberta Bressona.