Cezar mora umrijeti - najbolji film Berlina u kinu Europa
Paolo i Vittorio Taviani,
legendarni redateljski dvojac iz Italije, u veljači ove godine osvojili su novu
veliku nagradu u svojoj desetljećima dugoj karijeri - Zlatnog medvjeda na
filmskom festivalu u Berlinu. Priznanje im je uručeno za novi film Cezar mora
umrijeti, priču o pravim talijanskim zatvorenicima koji u jednom od najstrože čuvanih
zatvora u Italiji pripremaju svoju izvedbu Shakespearove tragedije.
Paolo i Vittorio u filmu prate šest
mjeseci priprema i živote zatvorenika koji u rimskom zatvoru Rebibbia
postavljaju Shakespeareovog 'Julija Cezara'. Film se ne bavi zločinima koje su
počinili ‘glumci’ u svojim ‘stvarnim’ životima, već povlači paralele između
Shakespeareovog klasika i današnjeg svijeta, opisujući posvećenost predstavi i
isprepletenost 'glumaca' i likova.
Cezar mora umrijeti je snimljen u
kombinaciji crno-bijele tehnike i kolora, a glavni glumci su ubojice i mafijaši
koji igraju Shakespeareove likove u tragediji, pri čemu njihove lične sudbine
daju novi ton i pečat temama osvete i izdaje. Kritičari ističu činjenica da je
većina glumaca koji se pojavljuju u filmu zaista u životu provela 14 i više
godina u zatvoru što daje dokumentaristički ton ovom ostvarenju i naglašava
dramatičnost Shakespeareove tragedije.
Film je nagrađen Zlatnim medvjedom
na ovogdišnjem Berlinaleu te je bio i službeni talijanski kandidat za nagradu
Oscar.
Paolo (80) i i Vittorio (82)
Taviani su braća, koji uvijek u tandemu stvaraju scenarije i režiju svojih
filmova. Filmskom su se umjetnošću počeli baviti u ranim 1960-tim godinama. Na
filmskom festivalu u Cannesu 1977. godine braća su osvojila Zlatnu palmu i Međunarodnu
nagradu kritike za film Otac gospodar. Veliki uspjeh ostvarili su i s filmom Noć
svetog Lovre, snimljenim 1981. Zahvaljujući tom filmu braći Taviani raste
reputacija te osvajaju Specijalnu nagradu žirija u Cannesu i nagradu Američkog
nacionalnog društva filmskih kritičara za najbolju režiju. Ono što obilježuje
filmove braće Taviani njihovo je bavljenje društvenim problemima južne Italije,
istančana liričnost, poetičnost i slojevitost prikaza te lakoća kojom barataju
pričom i njezinim likovima.