Redatelj: Tomislav Radić
Produkcijska kuća: Radiotelevizija Zagreb, Filmski autorski studio
Direktor fotografije: Dragutin Novak
Montaža: Maja Filjak-Bilandžija
Glumci: Božidarka Frait, Roza Rosoci, Vesna Veselić, Zlatica Dubravčić
Zemlja: Hrvatska
Godina: 1972.
Trajanje: 77 minuta
Glumica Božidarka neuspješno traži posao, a u čekanju glumačke šanse sjeća se svog teškog djetinjstva ratnog siročeta, odlazi na zabave s prijateljima... Naposljetku dolazi i na razgovor kod voditelja Teatra &td Vjerana Zuppe.
'Živa istina' je prvi i, do dvadesetpet godina kasnije nastala ostvarenja 'Mondo Bobo' Gorana Rušinovića, jedini hrvatski dugometražni igrani film koji je crpio iz bogatog i svježeg nasljeđa američkog (njujorškog) neovisnog filma i godarovskog novovalnog ogranka, pozivajući se na Godardovu maksimu o esencijalno važnom prepletanju dokumentarnog i igranog. Film, snimljen u ultraniskobudžetnim uvjetima, rađen je u dokumentarističkoj maniri tzv. filma-istine odnosno direktnog filma, Božidarka Frait zapravo glumi samu sebe, a sličan je slučaj i s ostalim glumcima/likovima u filmu. Na festivalu u Puli 'Živa istina' nije uvrštena u natjecateljski nego u prateći program, što je izazvalo proteste kritičara, pa je naposljetku Božidarka Frait, mimo pravilnika, nagrađena Zlatnom arenom za najbolju žensku ulogu. Riječ je o jednom od najboljih hrvatskih filmova sedamdesetih godina i jednom od najboljih hrvatskih debitantskih dugometražnih igranih filmova uopće.
